Tim povodom, predsednik Udruženja dramskih umetnika Srbije Vojislav Brajović je istakao:
„Smatrali smo da nije potrebna nikakva proslava, već je tema zbog čega Udruženje postoji i zato smo rešili da to bude izložba o rađanju i napredovanju pozorišne umetnosti kao najznačajnijeg segmenta urbanizacije, modernizacije i svega ostalog“.
Izložba kroz vreme prati razvoj naše pozorišne umetnosti: od prvog pominjanja reči glumac u 13. veku, preko svih ličnosti i događaja sa kojima su ispisivane stranice istorije našeg pozorišta, do savremenosti, novog milenijuma i aktuelnog umetničkog i društvenog trenutka.
„Koncept izložbe je u smislu da smo u 11 segmenata podelili istoriju pozorišta, jer cilj je da se pokaže pozorišna delatnost kao jedan važan segment našeg društvenog života“, istakla je autorka izložbe, Mirjana Odavić.
„Shvatio sam da istoriju pozorišta i stogodišnjicu Udruženja dramskih umetnika Srbije možemo da predstavimo samo u vidu krokija, samo u nekim slikama, naznakama i pomoću znakova“, istakao je Zoran Todorović, direktor Pozorišnog muzeja Vojvodine.
Udruženje dramskih umetnika Srbije je značajna institucija ne samo za zaštitu prava i brigu o socijalnom položaju dramskih umetnika. Pod okriljem Udružrnja dodeljuju se naše najznačajnije pozorišne nagrade, Udruženje se bavi i bogatom izdavačkom delatnošću, daje doprinos očuvanju naše pozorišne umetnosti koja je uvek bila barometar društvenih okolnosti i važno mesto za naše duhovno uzdizanje.
U Etnografskom muzeju su izloženi svi portreti, kao i 65 panoa o istorijatu pozorišta i samog UDUS-a, uz veći broj eksponata među kojima su originali oba “Dobričina prstena” i druge nagrade, te monografije u izdanju UDUS-a, arhivska dokumenta… Postavka obuhvata i tri monitora sa video materijalom, koji je priredio Predrag Tončić.
Na primer, fotografiju Mire Stupice prati citat: “Ja sam uvek za pozorište, ne zato što je ono prvenstveno potrebno glumcu, već zato što je neophodno čoveku”.
Danas postoji uverenje da nema slobode i strah od toga šta se sme reći. Naša izložba baca neko novo svetlo na te burne događaje, poručio je glumac Voja Brajović.
Skoro dve godine trajala je priprema izložbe „Pozorište u vremenu svakom“. Na realizaciji ovog projekta pomogli su Muzej pozorišne umetnosti Srbije, Pozorišni muzej Vojvodine, Arhiv Srbije i Istorijski arhiv Beograda, a finansijski Ministarstvo kulture.
Prva stanica je Beograd, a fotografije i video – radovi moći će da se pogledaju od 1. do 30. novembra u Etnografskom muzeju u Beogradu, a na otvaranju gosti su videli performans studenata glume, koji će biti svojevrsna cirkuska predstava trupe Marije Krstić.
– Tragali smo dugo za fotografijama, nismo želeli da budu kao sa čitulja, pa svaka ima umetnički sadržaj. Rešili smo da ovako obeležimo veliki jubilej. Narod koji ne podržava svoje pozorište je mrtav. Lorka tu nije mislio na narod, već na one koji vode narod, a pozorišni su ljudi nedvosmisleno uz svoj narod. Sve što se dešavalo krajem 19. i početkom 20. veka, nismo želeli da preskočimo – rekao je Brajović.
Ideja za nastajanje UDUS rodila se tokom Velikog rata, a ima delova istorije na koje ne može da bude ponosan niko od nas.
– Nastali smo u egzilu. Glumci su zajedno sa vojskom proterani iz zemlje, a vratili su se kao pobednici. Novi sistem je nastao posle 1945. Nakon Drugog svetskog rata ubijani su glumci koji su igrali za vreme okupacije. Danas, možda neopravdano, postoje uverenje da nema slobode i strah od toga šta se može reći. Postoji neka mrtvaja, ali nije jasno što neke predstave postoje. Naša izložba daje neko novo svetlo na te događaje – istakao je Brajović.
Glumac je ponosan što su uspeli da se izbore za promene zakona, a očekuju i ukidanje zabrane zapošljavanja i donošenje zakona o pozorištu.
– Pozorište mora da bude hrabro i da koristi masku lude da bi govorilo istinu – zaključio je on. Na izložbi „Pozorište u vremenu svakom“ publika će ekskluzivno moći da vidi dva prstena Dobrice Milutinovića.
Nadja A. Keleris