‚‚Sa druge strane jastuka‚‚ u Pozorištu na Terazijama

AMFILOHIJE ODLAZI U VEČNOST
1. новембра 2020.
SRBIJA ISPRAĆA PATRIJARHA IRINEJA
22. новембра 2020.

‚‚Sa druge strane jastuka‚‚ u Pozorištu na Terazijama

U ekskluzivnom intervjuu za naš portal, Momčilo Bajagić Bajaga sasvim otvoreno kaže:

 

Mjuzikl je uvek bolji sa orkestrom na sceni!

 

 

U Pozorištu na Terazijama, ovih dana je premijerno izveden mjuzikl ‚‚Sa druge strane jastuka‚‚ po tekstu Stevana Koprivice, na Bajaginu muziku i stihove u režiji Juga Radivojevića

 

 

 

 

Razgovarala:

Nađa Andrejević Keleri

 

 

Jedan od najpopularnijih srpskih rok muzičara bivše Jugoslavije a i dan danas u Srbiji, svakako je Momčilo Bajagić Bajaga. Iza ovog plodotvornog muzičara je četiri decenije umetničkog rada. Ne samo da svira i peva, on komponuje i piše tekstove za svoje pesme. Frontmen je grupe „Bajaga i instruktori“ ,, a kao ritam gitarista svirao je sa grupom „Riblja čorba“. Ostavio je svoj trag i  u domaćoj filmskoj industriji, kao i u pozorištu. ‚‚Sa druge strane jastuka‚‚ mjuzikl je koji je ovih dana premijerno izveden na sceni ‚‚Pozorišta na Terazijama‚‚ po tekstu Stevana Koprivice na Bajaginu muziku i stihove a pod rediteljskom palicom Juga Radivojevića.

Tim povodom Bajaga za naš portal kaže: –

Mjuzikl ,,Sa druge strane jastuka” po libretu Stevana Koprivice i sa mojim hitovima ovih dana je zaživeo pred publikom Pozorišta na Terazijama. U pitanju je bajkovita priča o Beogradu 80-ih godina i ljubavi dvoje mladih, koju  gledamo kroz rediteljsko pero Juga Radivojevića.

Podseća nas da je već radio u Pozorištu na Terazijama na predstavi ,,Ženidba i udadba”, te izrazio veliko zadovoljstvo što je opet tu:

,,Jeste malo nezgodno vreme, ali s obzirom da smo krenuli još prošle godine, niko nije znao da će da nas zadesi sve ovo što se desilo. Ekipa je bila sjajna i evo, došli smo do premijere. Nadam da će biti veliki hit”, istakao je.

Ako se ne varam, ovo Vam je druga saradnja sa Pozorištem na Terazijama u jubilarnoj 70 sezoni !?

foto: Marko Radan

  • Velika mi je čast što su me zvali da radim muziku za jubilarnu sezonu. Drago mi je, a i normalno da pozorište uzme domaće autore, samim tim i domaću muziku, domaći scenario, domaćeg reditelja. Mnogo bolje od neke licence. Prošli put sam radio baš onako kako se radi muzika za mjuzikl. Komponovao sam pesme i muziku na libreto, a ovog puta je taj sistem u mjuziklu „Mama mija“, gde će da se koriste moje pesme i hitovi. Steva Koprivica je napisao priču, po meni vrlo interesantnu. Jug Radivojević je preuzeo režiju. Živi orkestar je na sceni, što mi je drago, jer kada sam radio „Ženidbu i udadbu“, onda je bilo lošije vreme, manji budžeti i sve je bilo na matrici. Što ipak nije isto kao kada je živa svirka, ovog puta orkestar. Baš zbog toga očekujem hit mjuzikl u Pozorištu na Terazijama.

 

Koliki je za Vas, kao kompozitora izazov što nastupa orkestar, a ne bend od petoro – šestoro muzičara!?

  • Meni je to fenomenalno. Odličan je aranžer i dirigent. Kada je uživo, uvek može da se reaguje u trenutku. A, kada ide matrica, ona ide i ti moraš da je juriš. Ovde mogu muzičari puno da pomognu momcima na bini, jer mogu da isprate neka njihova dešavanja. Da nije ono da uvek neko mora da pušta traku. Mislim, mnogo je bolje. Svi rade mjuzikle sa muzikom. Ko može da ga napravi ljudski, on ga napravi sa orkestrom na sceni.
  • Glavne uloge u velikom ansamblu igraju Slaven Došlo, Milena Živanović i Danijel Korša, a ostatak dramskog ansambla čine Danijel Korša, Žarko Stepanov, Vladan Savić, Tatjana Dimitrijević, Igor Damnjanović i Elizabeta Đorevska. Učestvuju i balet, hor i orkestar Pozorišta na Terazijama. Koreografiju  je uradila Milica Cerović, scenografiju Aleksandar Denić, a kostim Tatjana Radišić. Predstava je ila na repertoaru tokom celog oktobra, a gledalište je popunjeno samo 50 odsto zbog pandemije virusa Korona.

Šta danas znači biti muzički stvaraoc u Srbiji, pošto si ti na muzičkoj sceni, ako se ne varam četiri decenije!?

  • U Sava centru, početkom decembra meseca održaćemo koncerte povodom 35. godina naše karijere „Bajaga i instruktori“. Ja sam pre toga svirao šest godina u „Ribljoj čorbi“, tako da meni dodje 41. godina. Biti muzičar u Srbiji znači praviti muziku koliko možete. Trudim se da to radim najbolje što znam, sviram koncerte… Nemam neki specijalan fazon. Stvarno mi je drago da ovog puta radimo pošto je 35. godina karijere, onda radimo malo drugačiji koncert sa orkestrom velikim, sa horom… Biće uz nas još blizu 80 muzičara na bini. Mislim da na jedan lep način proslavljamo 35. godina rada.
  • U čemu je tajna Vašeg višedecenijskog trajanja kao muzičara!?
  • Verovatno postoji neka tajna, ali ona spontano dolazi. Srećan sam što sam uspeo da se preko 40. godina bavim rok muzikom isključivo rok muzikom u Srbiji, koja nije baš tipična – da kažemo rok zemlja i nikada se nisam ni jednim drugim zanimanjem bavio. To je veliki uspeh, jer je i dugačak period vremena u pitanju.
  • foto: Vladimir Opsenica

  • Šta mislite o rijalitima na pojedinim televizijama?
  • Ja to ne gledam! Jer mislim – svi znaju koja je to kategorija!? Najjeftiniji način da plasirate reklame. Stavite 50 ludaka u sobu, uključite kamere i odete kući. Onda svakih 30 minuta puštate reklame. Nema scenarija – ima možda neki scenario, možda oni njima nešto pričaju, ali stvarno ne gledam to. Davno, možda sam pre 10. godina gledao zadnji put – mislim pogledao, a ne gledao. Ništa, isto kao kada gledate karling ono sa četkama na ledu… Što je postala olimpijska disciplina 1998. godine. Iako seslična igra javlja na slikama Pitera Brojgela. Eto, to me zanima odprilike ko karling.

Kako se živi danas u Srbiji?

  • Kod nas je uvek neka frka, da li zbog podneblja ili temperamenta…

 

Da li ti je žao što je železnička stanica izmeštena?

  • Žao mi je što je železnčka stanica izmeštena, zato što svaki grad ima u centru grada železničku stanicu. Da je malo bolji onaj Prokop, ne bi mi bilo žao, ali pošto nije nikakav Prokop i ne može do njega brzo i jednostavno da se stigne, onda mi je žao.

 

 

 

 

 

 

 

Comments are closed.