
SRBIJA JE U FINALU EVROPSKOG PRVENSTVA!
24. januar 2026.U subotu 21. februara „Profesionalac“ Dušana Kovačevića se vraća na scenu Zvezdara teatra
Posle skoro dvadeset pet godina pauze, kultni komad Dušana Kovačevića „Profesionalac“, vraća se na scenu Zvezdara teatra. Tim povodom, Dušan Kovačević je podsetio da je tekst napisan pre četrdeset godina, ali da je i danas aktuelan.
„Dogovorili smo se da napravimo novu verziju iste priče, tako da ćemo se potruditi da to bude nešto što je danas bitno i važno. Od vremena pisanja tog komada do danas, izuzev dve scene, ništa nisam dopisivao, nisam dodavao ništa bitno i važno i cela ta rasprava je apsolutno ista kao da je komad pisan juče.“
Ulogu Teodora Teje Kraja igra Igor Đorđević, koji je naglasio da veruje da je glumačka ekipa na tragu da napravi novo čitanje legendarnog teksta.
„Verujem da kada budete videli predstavu da će vam biti apsolutno jasno zašto je ona potrebna beogradskoj sceni, isto kao što je nekad bila potrebna. Verujem da nam teatarske sudbine ovih likova zapravo govore jednu sadašnju društvenu preciznu dijagnozu. Ako volite Duškove tekstove, ova predstava će imati šta da kaže.“
Nenad Jezdić, koji igra Luku Labana je rekao da obećava i garantuje da će „Profesionalac“ biti emotivna predstava.
„Predstava tumači šta je to emotivno što ostaje u nama posle svih naših predrasuda, ideologija, kakva je to emocionalna devastacija kada shvatiš i vratiš se na ono što je neko pametniji rekao – da je ideologija puno emocija, malo znanja i po koja činjenica. Šta se desi sa dva karaktera kada naprave tu emocionalnu razmenu, kada shvate da onaj koji goni zavisi od ljubavi onoga koji je gonjen i obrnuto? Kako to izgleda u našim životima, koja je to nebeska pravda i logika da se tako nešto uopšte desi sa dva karaktera koja su na suprotnim pozicijama? Mi imamo taj jedan politikanski mentalitet, ali u isto vreme imamo jednu paradoksalnu činjenicu da smo izuzetno emocionalni i plahoviti po mentalitetu svom. Šta se desi kada se takve protivurečnosti nađu u jednom scenskom sukobu? To je ono što je meni najdragocenije u ovom komadu. To jeste naš mentalitetski žanr. Ja sam siguran da će publika dobiti ono zbog čega uvek dolazi u Zvezdara teatar.“

Nenad Jezdić je govorio i o ličnom odnosu prema predstavi i sećanju na Danila Batu Stojkovića koji je ovu ulogu igrao više od četiri stotine puta. Kao student gledao je ovu predstavu iz publike, a danas on igra tu ulogu – na sceni koja nosi ime Danila Bate Stojkovića.
„Ja sam kao student dolazio na ovu scenu, koja se tada nije zvala Danilo Bata Stojković. Dva puta sam svojevoljno gledao predstavu, a tri puta me Bata lično dovodio na predstavu. Ta prva dva puta sam bio fasciniran njegovom igrom, energijom, njegovim suzama, a onda, kada sam ga upoznao u Ateljeu, kada me je, po svojoj slabosti i gordosti mogu da kažem, odvojio kao nekog sebi bliskog, dovodio me ovde i onda sam iz prvog reda gledao šta to Bata igra. I onda sam, po svojoj slabosti i gordosti mladalačkoj pomislio da bi možda nešto moglo drugačije. Razmišljao sam po gordosti i plahovitosti mladalačkoj kako bih ja to igrao i sada mi se to dalo da igram i to ne na bilo kojoj sceni nego na sceni na kojoj je to Bata igrao i koja zbog tih 400 i više izvođenja nosi njegovo ime.“
Glumica Ana Franić govorila je o svom liku Marte kao personifikaciji svih žrtava koje padnu u velikim idejama, a koje bi htele samo malo života, radosti i ljubavi.
„Marta je sve ono „sačekaj malo“, sve ono „posle ćemo“ i sve ono sitno ili manje bitno dok se vode veliki razgovori i ratovi. Ali – to neko „sačekaj malo“ i to neko „posle ćemo“ i to neko „da li ćemo“ te i voli i bdije nad tobom, i bitno mu je i važno, ali pada kao žrtva nekih velikih ideologija, ratova i dijaloga. Nadam se da će publika ovo da voli, i mi ovo da volimo, jer na koncu sve ono što mi ovde kažemo je nebitno, ako 400 ljudi izađe sa nekim drugim osećanjem.“
Glumac Duško Ašković je izrazio zadovoljstvo što igra u ovakvoj predstavi.
„Moje kolege su imale ozbiljan zadatak, vrlo komplikovani likovi, teški likovi, za razliku od mene koji sam imao jednostavan lak zadatak. Moj lik je jedan sasvim normalan ludak.“
Sledeća izvođenja predstave su 25. 26. i 28. februara. Bata Stojković je predstavu odigrao 416 puta, od toga 138 puta na gostovanjima, a nju je videlo ukupno 134.886 posetilaca. Predstava je igrana od 10. januara 1990. do 13. februara 2002. godine.
Nadja A. Keleris



